Semaglutid i liraglutid: usporedba dokaza, rizika i statusa

Po čemu se semaglutid i liraglutid razlikuju?

Oba su u EU odobreni lijekovi na recept za šećernu bolest tipa 2 i za regulaciju tjelesne mase, a razlikuju se po obliku, po odobrenim dobnim skupinama i po dokazima o kardiovaskularnim (srčano-žilnim) ishodima^{[1], [2], [3], [4]}. Semaglutid postoji u obliku potkožnih injekcija i tableta, a liraglutid u obliku potkožnih injekcija. Radi prepoznavanja: semaglutid je djelatna tvar lijekova Ozempic, Rybelsus i Wegovy, a liraglutid lijekova Victoza i Saxenda.

Za regulaciju tjelesne mase obje djelatne tvari odobrene su kod odraslih s pretilošću ili s prekomjernom tjelesnom masom i pridruženom bolešću; semaglutid i kod adolescenata od 12. godine s pretilošću, a liraglutid kod adolescenata i djece od 6. godine s pretilošću^{[1], [3]}. Za šećernu bolest tipa 2 semaglutid je odobren kod odraslih, a liraglutid kod odraslih te kod djece i adolescenata od 10. godine^{[2], [4]}. U oba slučaja indikacija vrijedi uz dijetu i tjelesnu aktivnost.

Sažeci opisa svojstava lijeka obje djelatne tvari obrađuju zajedno s drugim agonistima receptora GLP-1^{[8], [9]}.

Je li ih neka studija direktno usporedila?

Ne, u našim izvorima nema studije koja bi semaglutid i liraglutid direktno usporedila. Svaki lijek je kod pretilosti ispitan u odvojenoj randomiziranoj studiji u odnosu na placebo. U studiji STEP 1 (1961 odrasla osoba bez šećerne bolesti, 68 sedmica) tjelesna masa se uz semaglutid u prosjeku smanjila za 14,9 %, a uz placebo za 2,4 %^[10]. U studiji SCALE (3731 odrasla osoba bez šećerne bolesti tipa 2, 56 sedmica) najmanje 5 % tjelesne mase izgubilo je 63,2 % liječenih liraglutidom i 27,1 % osoba s placebom; prema sažetku EMA-e, u pet studija prosječno smanjenje tjelesne mase iznosilo je 7,5 %, s placebom 2,3 %, a agencija je učinak ocijenila kao umjeren^{[11], [3]}.

Posredna usporedba tih rezultata nije pouzdana. Studije su uključivale različite sudionike, trajale su različito dugo i izvještavaju o različitim mjerilima, pa razlika između brojki ne govori kolika bi bila razlika između lijekova kod istih ljudi^{[10], [11]}. Prosjek u studiji ne govori kako će na lijek reagirati pojedinac. O izboru liječenja odlučuje liječnik.

Kod šećerne bolesti tipa 2 obje djelatne tvari imaju ocjenu A Ocjena A: Jaki dokazi. Prema sažetku EMA-e, semaglutid je u pet studija s više od 4000 pacijenata snizio HbA1c, mjerilo regulacije šećera u krvi, za 1,2 do 1,8 postotnih bodova; liraglutid je u šest glavnih studija s 4289 pacijenata bio djelotvoran u regulaciji šećera u krvi, mjereno sniženjem HbA1c^{[2], [4]}.

Šta pokazuju dokazi o kardiovaskularnim ishodima?

Kod kardiovaskularnih ishoda semaglutid ima više dokaza: ocjenu A Ocjena A: Jaki dokazi, a liraglutid B Ocjena B: Ograničeni dokazi. Kod semaglutida je združeni ishod kardiovaskularne smrti, srčanog udara ili moždanog udara bio rjeđi nego uz placebo u studiji SUSTAIN-6 (3297 pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i visokim kardiovaskularnim rizikom; 6,6 % naspram 8,9 %) i u studiji SELECT (17.604 osobe s već postojećom kardiovaskularnom bolešću i prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću, bez šećerne bolesti; 6,5 % naspram 8,0 %)^{[5], [6]}. Za tablete je taj ishod u studiji SOUL (9650 pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i kardiovaskularnom ili bubrežnom bolešću) bio rjeđi nego uz placebo (12,0 % naspram 13,8 %)^[12].

Kod liraglutida je dostupna jedna velika studija, LEADER (9340 pacijenata sa šećernom bolešću tipa 2 i visokim kardiovaskularnim rizikom, medijan praćenja 3,8 godina): isti združeni ishod bio je rjeđi nego uz placebo (13,0 % naspram 14,9 %). EMA te rezultate navodi u sažetku o lijeku Victoza, ali odobrena indikacija u EU ostaje liječenje šećerne bolesti tipa 2, a ne smanjenje kardiovaskularnog rizika. Budući da je riječ o jednoj studiji kod pacijenata sa šećernom bolešću i da za osobe bez šećerne bolesti takve podatke nismo pronašli, ocjena je B^{[7], [4]}.

Podaci kod oba lijeka vrijede za osobe s bolešću ili visokim rizikom. Udjeli iz različitih studija nisu međusobno usporedivi, jer su studije uključivale različite pacijente i pratile ih različito dugo^{[5], [7]}.

Po čemu se razlikuju rizici?

Opisani rizici su u velikoj mjeri slični. Kod oba su vrlo česte probavne nuspojave (mučnina, povraćanje, proljev, zatvor); kod semaglutida su među vrlo čestim navedeni i bol u trbuhu i glavobolja, a kod liraglutida su prema podacima EMA-e probavne tegobe češće kod djece nego kod adolescenata i odraslih^{[1], [3]}. Kod oba lijeka sažeci opisa svojstava lijeka navode akutnu upalu gušterače (pankreatitis), žučne kamence, veći rizik od preniskog šećera u krvi uz istovremenu primjenu sulfonilureje ili inzulina, usporeno pražnjenje želuca i dehidraciju zbog povraćanja i proljeva^{[8], [9]}.

Kod oba su u studijama na štakorima i miševima uočeni tumori C-stanica štitnjače; značaj za ljude prema sažecima vjerovatno je mali, ali se ne može potpuno isključiti. Nijedna od ovih djelatnih tvari ne smije se primjenjivati tokom trudnoće^{[8], [9]}.

Neki rizici opisani su samo kod jedne djelatne tvari. Kod semaglutida epidemiološke studije upućuju na povećan rizik od vrlo rijetkog oštećenja vidnog živca (NAION), a kod pacijenata sa šećernom bolešću i dijabetičkom retinopatijom uočeno je više komplikacija te očne bolesti^{[8], [5]}. Kod liraglutida je u kliničkim studijama uočeno ubrzanje srčanog pulsa, a u studijama kod šećerne bolesti tipa 2 zabilježeni su neželjeni događaji na štitnjači, na primjer guša^[9]. To što rizika nema u našem zapisu o drugoj djelatnoj tvari ne znači da je isključen.

Kod semaglutida naš zapis navodi još da je dio izgubljene tjelesne mase nemasna masa (masa bez masnog tkiva) i da se tjelesna masa nakon prestanka liječenja uglavnom vraća: u produžetku studije STEP 1 sudionici su u godinu dana vratili približno dvije trećine izgubljene mase^{[13], [14]}. Za liraglutid tih podataka u našem zapisu nema. Doziranje kod oba lijeka određuje liječnik^{[8], [9]}.

Kakav je pravni status i pokriće osiguranja?

Obje djelatne tvari su u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji u lijekovima s odobrenjem za stavljanje u promet, a izdaju se na liječnički recept^{[15], [16], [17], [18], [19], [20], [21], [22]}.

Pokriće se razlikuje po lijeku i državi:

• Bosna i Hercegovina: u Republici Srpskoj Ozempic i Victoza su na listi A Fonda zdravstvenog osiguranja za pacijente sa šećernom bolešću tipa 2; za Federaciju BiH i Brčko distrikt pokriće nismo provjerili. Lijek Saxenda nije upisan u registar ALMBiH (stanje 11. 11. 2026.)^{[23], [24], [20]}.
• Hrvatska: Ozempic i Rybelsus su na dopunskoj listi lijekova HZZO-a sa smjernicom za pacijente sa šećernom bolešću tipa 2, a Wegovy nije ni na osnovnoj ni na dopunskoj listi. Samostalnog liraglutida nema ni na jednoj listi; za lijek Victoza baza HALMED-a navodi trajni prekid opskrbe^{[25], [26], [27], [28], [29]}.
• Slovenija: Ozempic i Victoza su na listi ZZZS-a s ograničenjem propisivanja za pacijente sa šećernom bolešću tipa 2 uz uvjete, a Victoza i za regulaciju tjelesne mase kod adolescenata s pretilošću na osnovu mišljenja stručnog konzilija. Rybelsus je na listi, a Wegovy i Saxenda nisu uvršteni na listu. Za pakiranje lijeka Victoza koje je uvršteno na listu baza navodi trajni prestanak prometa^{[15], [16]}.
• Srbija: listu lijekova RFZO-a tokom istraživanja nije bilo moguće otvoriti, pa pokriće ne navodimo^{[21], [22]}.

Nijedna od ovih djelatnih tvari nije na popisu zabranjenih tvari WADA-e za 2026. godinu^{[30], [31]}. Markeri semaglutida nalaze se u Programu praćenja 2026^[32].